Anthony de Mello
poziv na ljubav
Blog - lipanj 2007
srijeda, lipanj 27, 2007
Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj... Pogledajte ptice nebeske! ... Promotrite poljske ljiljane, kako rastu!
(Mt 6, 25 sl)

    Svatko od nas, od vremena do vremena, ima iskustvo osjećaja koji je poznat kao nesigurnost.
    Osjećaš nesigurnost zbog količine novca u banci, ili zbog količine ljubavi koju dobivaš od prijatelja, ili zbog obrazovanja koje imaš. Ili osjećaš nesigurnost zbog zdravlja, starosti ili tjelesnog izgleda.
    Kad bi te netko pitao: "Što je to zbog čega osjećaš nesigurnost?", gotovo sigurno bi dao krivi odgovor.
    Mogao bi reći: "Moj prijatelj mi ne pruža dovoljno ljubavi", ili "Nemam potrebno visoko obrazovanje", ili nešto slično.
    Drugim riječima, upirao bi prstom na nešto, neka izvanjska stanja, ne uviđajući da se osjećaji nesigurnosti ne stvaraju ničim izvan tebe, nego jedino tvojom čuvstvenom programiranošću, nečim što sam sebi govoriš u svojoj glavi. Kada bi promijenio svoj program, tvoji osjećaji nesigurnosti nestali bi u tren oka, iako bi sve ostalo u vanjskom svijetu upravo onako kako je i prije bilo.
    Neki ljudi se osjećaju prilično sigurnima kada su gotovo bez novca u banci, a drugi se osjećaju nesigurnima čak iako imaju milijune. Nije količina novca, nego njihova programiranost ta koja mijenja stvari. Neki ljudi nemaju prijatelja, a ipak su savršeno sigurni da ih drugi ljudi vole. Drugi osjećaju nesigurnost čak i onda kada imaju najposesivnije i najzatvorenije veze. Razlika je opet u programiranosti.
    Ako se želiš obračunati sa svojim osjećajima nesigurnosti, moraš dobro proučiti i razumjeti sljedeće četiri činjenice:

    Prvo: Uzaludno je ublažavati svoje osjećaje nesigurnosti pokušavajući promijeniti stvari izvan sebe.
    Tvoji pokušaji mogu biti uspješni, ali najčešće nisu. Mogu malo olakšati stvari, ali ta je olakšica kratkog vijeka. Zato ne vrijedi energije i vremena koje trošiš pokušavajući poboljšati svoj izvanjski izgled, skupljajući više novca ili tražeći dodatne potvrde ljubavi od svojih prijatelja.

    Drugo: Ova će te činjenica dovesti do toga da se latiš problema tamo gdje se i nalazi, u tvojoj glavi. Zamisli ljude koji, u okolnostima u kojim se ti sada nalaziš, ne bi osjetili ni najmanju nesigurnost. Takvih ljudi ima. Prema tome, problem ne leži u stvarnosti koja se nalazi izvan tebe, nego u tebi, u tvojoj programiranosti.

    Treće: Moraš shvatiti da si tu programiranost pokupio od nesigurnih ljudi koji su te, dok si ti bio mlad i prijemljiv, svojim ponašanjem i svojim paničnim reakcijama naučili da svaki put kada se izvanjski svijet ne poklopi s tvojim kalupima, u sebi moraš stvoriti čuvstveni nemir zvan nesigurnošću.
    I morao si poduzeti sve što je u tvojoj moći da preinačiš vanjski svijet: zaradiš više novca, tražiš veću sigurnost, ugađaš i udovoljavaš ljudima koje si uvrijedio, itd., itd., s ciljem da odagnaš osjećaje nesigurnosti. Sam zaključak da to ne moraš činiti, da čineći to ne postižeš ništa i da je čuvstveni nemir uzrokovan isključivo tobom i tvojom kulturom, sam taj zaključak udaljava od tebe problem i donosi znatno olakšanje.

    Četvrto: Kad god si nesiguran u to što bi se moglo dogoditi u budućnosti, samo se sjeti ovoga: u prošlih šest mjeseci ili godinu dana bio si nesiguran zbog događaja s kojima si, kada su napokon došli, mogao izaći na kraj.
     Mogao si to zahvaljujući energiji i sigurnosti koju ti je dao taj određeni trenutak, a ne zbog sve prijašnje brige koja te je samo prisilila da nepotrebno patiš i čuvstveno oslabiš. Reci, dakle, sam sebi: "Ako postoji nešto što upravo sada mogu učiniti glede budućnosti, učinit ću to. Zatim ću to pustiti na miru, i smiriti se da uživam u sadašnjem trenutku, jer mi je sve životno iskustvo pokazalo da mogu rješavati samo one stvari koje su sada prisutne, a ne prije nego što se pojave, i da mi sadašnjost uvijek daje sigurnost i energiju koja mi je potrebna da se za njih pobrinem."
    Konačni nestanak osjećaja nesigurnosti dogodit će se samo onda kada postigneš onu milosnu sposobnost ptica nebeskih i poljskog cvijeća da potpuno živiš u sadašnjosti, od trenutka do trenutka. Sadašnji trenutak, kako god bolan bio, nije nikada neizdrživ.
    Ono što je neizdrživo jest ono za što misliš da će se dogoditi za pet sati ili pet dana, i one riječi koje ponavljaš u svojoj glavi, riječi kao: "Ovo je užasno, ovo je neizdrživo, koliko dugo će to još trajati?", i tako dalje. Ptice i cvijeće blagoslovljeni su onim što ljudi nemaju, a nemaju pojma o budućnosti, nemaju riječi u svojoj glavi; i ne boje se što će njihovo društvo misliti o njima. To je ono zbog čega su tako savršena slika Kraljevstva.
    Zato, ne boj se sutrašnjice, sutra će se pobrinuti za sebe. Svaki dan ima dovoljno svojih poteškoća. Traži najprije Božje kraljevstvo i sve drugo bit će ti nadodano.

enimma @ 15:47 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 12, 2007
Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo!
(Lk 12, 49)

    Ako želiš saznati što znači biti sretan, promatraj cvijet, pticu, dijete; oni su savršena slika Kraljevstva jer žive od trenutka do trenutka u vječnom sada, bez prošlosti i budućnosti. Zato su pošteđeni krivnje i tjeskobe koja tako razdire ljudska bića i puni su čiste radosti življenja, radujući se ne toliko ljudima i stvarima koliko životu samome.
    Dok je god tvoja radost uzrokovana ili održavana nečim ili nekim izvan tebe, još uvijek se nalaziš u zemlji mrtvih.
    Onoga dana kada budeš sretan bez posebnog razloga, onoga dana kada uvidiš da se raduješ svemu i ničemu, znat ćeš da si pronašao zemlju neprekidne radosti koja se zove Kraljevstvo.
    Pronaći Kraljevstvo najlakša je stvar na svijetu, ali istovremeno i najteža. Laka, zato što se Kraljevstvo nalazi svuda oko tebe i u tebi, i sve što moraš učiniti je da posegneš rukom i zaposjedneš ga. Teška, zato što, ako želiš posjedovati Kraljevstvo, ne smiješ posjedovati ništa drugo.
    To jest, moraš odbaciti svako unutarnje oslanjanje na ljude i stvari, oduzimajući im zauvijek moć da te ushićuju, uzbuđuju ili da ti daju osjećaj sigurnosti i blagostanja.
    Da bi to mogao učiniti, moraš prvo postojanom jasnoćom vidjeti ovu jednostavnu i potresnu istinu: suprotno onome što su te tvoja kultura i religija naučile, ništa, apsolutno ništa ne može te učiniti sretnim.
    Onoga trenutka kada to shvatiš prestat ćeš mijenjati poslove, prijatelje, boravišta, duhovne tehnike, gurue. Niti jedna od tih stvari ne može ti dati niti jedan jedini trenutak sreće. Mogu ti jedino ponuditi privremeni ushit, zadovoljstvo koje u početku raste, onda prijeđe u bol ako ih izgubiš i u dosadu ako ih zadržiš.
    Sjeti se nebrojenih ljudi i stvari koje su te prije toliko uzbuđivale. I što se na kraju dogodilo? U svakom pojedinom slučaju završilo se tako da su ti ljudi i te stvari u tebi uzrokovale patnju i dosadu, zar ne? Nužno je da to shvatiš jer dok ne shvatiš, nema izgleda da ćeš ikada pronaći Kraljevstvo radosti. Većina ljudi ne može to shvatiti dok nisu dovoljno puta iskusili opetovano otrežnjenje i tugu. Čak i nakon toga, tek jedan od milijun njih želi shvatiti.
    Ljudi i dalje pokušavaju isto, strastveno kucajući na vrata drugih stvorenja, proseći sa zdjelicom u ruci, žudeći za naklonosti, odobravanjem, vodstvom, moći, časti i uspjehom jer tvrdokorno odbijaju shvatiti da se sreća ne nalazi u tim stvarima.
    Ako tražiš u svom srcu, tamo ćeš naći nešto što će ti omogućiti da shvatiš: iskru otrežnjenja i nezadovoljstva koja će, ako plane u oganj, postati podivljali šumski požar, a on će poharati obmanama cijeli svijet u kojem živiš, i time tvojim začuđenim očima otkriti Kraljevstvo u kojem si oduvijek živio a da toga nisi bio ni svjestan.
    Je li ti se život ikada zgadio, je li ti ikada u srcu bilo mučno od stalnog bježanja pred strahovima i tjeskobama, zlo od prošenja milostinje? Jesi li bio iscrpljen time da te navezanosti i ovisnosti okolo vodaju bespomoćnog? Jesi li ikada osjetio krajnju besmislenost studiranja za akademski stupanj, onda traženja posla, da se skrasiš i živiš dosadan život; ili, ako težiš za uspjehom, da utemeljiš svoj život na čuvstvenom nemiru koji uzrokuju stvari za kojima juriš? Ako jesi, a nema živog čovjeka koji nije, onda se u tvom srcu javio božanski oganj nezadovoljstva. Sada je vrijeme da ga rasplamsaš, prije nego što bude ugašen kolotečinom svakodnevnih poslova.
    Sada je sveto vrijeme, kada jednostavno moraš naći vremena za prijekid i pogledati svoj život, dopuštajući da oganj raste i raste dok gledaš, odbijajući da te išta ometa u tom zadatku.
    Sada je vrijeme da vidiš kako ti apsolutno ništa izvan tebe ne može donijeti trajnu radost. Ali kada to vidiš, primjetit ćeš da se u tvom srcu pojavljuje strah. Strah od toga da će se nezadovoljstvo, ako mu dopustiš da ostane, pretvoriti u pobjesnjelu strast koja će te obuzeti i uzrokovati da se pobuniš protiv svega što tvoja kultura i religija drže vrijednim: protiv cijelog načina razmišljanja, osjećanja i zapažanja svijeta, kojeg si prihvatio zato što su ti isprali mozak.
    Taj uništavajući plamen ne samo da će uzrokovati ljuljanje lađe nego će lađu spaliti do pepela. Iznenada ćeš se naći u potpuno drukčijem svijetu, neizmjerno udaljenom od svijeta ljudi oko sebe, jer sve ono što drugi drže vrijednim, sve ono za čim im vapi srce - čast, moć, prihvaćanje, potvrđivanje, sigurnost, bogatstvo - ti ćeš smatrati smrdljivim smećem, što i jest. Tebi je to odvratno i gadno. I sve ono od čega drugi uvijek bježe, tebe više uopće ne plaši. Postao si spokojan, neustrašiv i slobodan, izašao si iz svijeta opsjena i ušao u Kraljevstvo.
    Nemoj pomiješati to božansko nezadovoljstvo s beznađem i očajem koji ljude ponekad dovode do samoubojstva. To nije tajanstveni poriv za životom, nego neurotički poriv za samouništenjem. Nemoj to pomiješati s cmizdrenjem onih ljudi koji se vječno žale na sve. Ti ljudi nisu mistici, nego dosadnjakovići koji se samo bune, tražeći da se poboljša stanje u zatvoru, a ono što, ustvari, trebaju učiniti je provaliti iz zatvora na slobodu.
    Većina ljudi, kada osjete uskomešanost tog nezadovoljstva u sebi, ili bježe od njega i omamljuju se gorljivom težnjom za radom, društvenim životom i prijateljstvom, ili kanaliziraju svoje nezadovoljstvo u društveni rad, književnost, glazbu i takozvane stvaralačke poticaje, što ih prisiljava da se slože s reformom, dok je pobuna ono što je potrebno.
    Ti ljudi, unatoč tomu što su pretrpani poslom, nisu, ustvari, uopće živi: mrtvi su, zadovoljni životom u zemlji mrtvih.
    Provjera da je tvoje nezadovoljstvo božansko, činjenica je što u njoj uopće nema tragova tuge ili gorčine. Naprotiv, iako često budi strah u tvom srcu, uvijek ga prati i radost, radost Kraljevstva.
    Evo jedne parabole o Kraljevstvu: ono je kao blago koje leži zakopano u polju. Čovjek koji ga je pronašao, ponovno ga je zakopao, i sav radostan otišao, prodao sve što je imao i kupio to polje. Ako još nisi pronašao blago, ne rasipaj vrijeme tražeći ga. Može se naći, ali ne može se tražiti. Nemaš pojma što je to blago.
    Sve što ti je poznato jest omamljena sreća tvojeg sadašnjeg postojanja. Što bi dakle tražio? I gdje? Ne, potraži radije iskru nezadovoljstva u svom srcu, i pazi na oganj dok ne postane veliki požar te tvoj svijet bude spaljen do temelja.
    Bili mladi ili stari, većina nas nezadovoljna je samo zato što hoćemo nešto - više znanja, bolji posao, bolji auto, veću plaću. Naše nezadovoljstvo zasniva se na našoj želji za "još". Većina je nas nezadovoljna samo zato što želimo još više nečega, ali ja ne govorim o toj vrsti nezadovoljstva. Želja za onim "još" sprečava jasno razmišljanje, dok mislimo da ćemo shvatiti da naše nezadovoljstvo donosi jasnoću onda kad postanemo nezadovoljni zato što znamo što hoćemo, a ne zato što nešto hoćemo; kad postanemo nezadovoljni svojim poslom, zaradom, traženjem višeg položaja i moći, tradicijom, onim što imamo i onim što bismo mogli imati; kad postanemo nezadovoljni svime, a ne nečim posebno. Kada ne prihvaćamo niti ne slijedimo, nego ispitujemo, istražujemo, spoznajemo, dobivamo uvid iz kojeg proizlaze stvaralaštvo i radost.
    Nezadovoljstvo koje ti osjećaš dolazi uglavnom od toga što nemaš dovoljno nečega - nezadovoljan si jer misliš da nemaš dovoljno novca ili moći, uspjeha ili slave, vrlina ili ljubavi, ili svetosti. To nije nezadovoljstvo koje vodi u radost Kraljevstva. Njegov su izvor pohlepa i težnja za uspjehom, a njegovi plodovi nemir i razočaranje.
    Onoga dana kada budeš nezadovoljan ne zato što želiš nečega više, nego zato što nećeš znati što hoćeš; kada ti srcu bude mučno od svega za čime si do sada težio, i kada ti bude muka od same te težnje, tada će ti srce zadobiti veliku jasnoću, uvid koji će tajanstveno uzrokovati oduševljenje za sve i ni za što.
enimma @ 15:44 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, lipanj 4, 2007
Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?
(Lk 24, 26)

    Sjeti se nekih bolnih događaja iz svoga života. Za koliko si njih danas zahvalan jer si pomoću njih rastao i promijenio se?
   Ovo je jednostavna životna istina koju većina ljudi nikada ne otkrije: sretni događaji čine život radosnim, ali ne vode u samootkrivanje, rast i slobodu. Ta povlastica predbilježena je za stvari, osobe i prilike koje nam uzrokuju bol.
    Svaki bolni događaj u sebi sadrži sjeme rasta i oslobađanja. Vrati se sada razmišljanju o svom životu u svjetlu te istine i razmotri jedan ili drugi bolni događaj za koji nisi zahvalan. Vidi možeš li otkriti mogućnost za rast koji je u njima sadržan, a kojega prije nisi bio svjestan, te se zbog toga njima nisi uspio okoristiti. Razmisli sada o nekim od skorijih događaja koji su ti uzrokovali bol i u tebi stvorili negativne osjećaje.
    Što god ili tko god u tebi uzrokovao te osjećaje, bio je tvoj Učitelj jer otkrio je toliko toga o tebi čega ti vjerojatno nisi bio svjestan. I ponudio ti je poziv i izazov na samorazumijevanje, samootkrivanje, a zato i rast, život i slobodu.
    Isprobaj to sada, prepoznaj negativne osjećaje koje je taj događaj pobudio u tebi. Je li to bila tjeskoba ili nesigurnost, ljubomora, ljutnja ili krivnja? Što ti to čuvstvo govori o tebi, tvojim vrijednostima, tvojem načinu zapažanja svijeta i života i, iznad svega, o tvojoj programiranosti i uvjetovanosti?
    Ako uspiješ u otkrivanju toga, odbacit ćeš neke od opsjena o koje si se oslanjao do sada. Ili ćeš odbaciti iskrivljeno zapažanje, ili ćeš ispraviti svoje pogrešno mišljenje, ili naučiti ostavljati za sobom svoju patnju, pošto shvatiš da je uzrokovana tvojom programiranošću, a ne stvarnošću. Odjednom ćeš shvatiti da si pun zahvalnosti za te negativne osjećaje i toj osobi ili događaju koji ih je uzrokovao.

    Učini sada još jedan korak dalje. Promatraj sve ono što misliš, osjećaš, govoriš i činiš, a što ti se ne sviđa kod tebe: svoja negativna čuvstva, svoje mane, nedostatke, pogreške, svoje navezanosti, živčanosti i neuspjehe i, jest, čak i svoje grijehe. Možeš li svaki od njih vidjeti kao nužan dio svojeg razvoja, ispunjujući obećanje rasta i milosti za sebe i druge, kojih nikad ne bi bilo osim po tome što ti je toliko odbojno?
    I ako si ti drugima uzrokovao bol i negativne osjećaje, nisi li u tom trenutku njima bio učitelj, oruđe kojim im je ponuđeno sredstvo samootkrivanja i rasta? Možeš li ustrajati u tom promatranju dok ne uvidiš da je sve to sreća u nesreći, nužan grijeh koji i tebi i svijetu donosi toliko toga dobroga?
    Ako možeš, tvoje će srce biti preplavljeno mirom i zahvalnošću, ljubavlju i prihvaćanjem svake pojedine stvari. I otkrit ćeš ono što svi ljudi traže i nikada ne nalaze, naime, izvor spokoja i radosti koji se krije u svakom ljudskom srcu.
enimma @ 13:38 |Komentiraj | Komentari: 0