Anthony de Mello
poziv na ljubav
Blog
četvrtak, veljača 1, 2007
Lakše je devi kroz ušice iglene proći nego bogatašu ući u kraljevstvo Božje.
(Mk 10,25)

    Što se može učiniti da se postigne sreća? Ne možeš učiniti ništa, ni ti, niti bilo tko drugi. Zašto? Zbog jednostavnog razloga što si već sada sretan. Zašto bi onda težio za nečim što već imaš?
    Ako je tako, zašto onda ne osjećaš tu sreću koja je već tvoja? Zato što tvoj um sve vrijeme stvara jad. Odbaci taj jad svoga uma i sreća koja je oduvijek bila tvoja odmah će se pojaviti na površini.
    Kako odbaciti jad?
    Pronađi što uzrokuje jad i nepopustljivo promatraj uzrok, i izgubit će se sam od sebe.
    Ako, dakle, pažljivo promatraš, vidjet ćeš da postoji jedan i samo jedan uzrok jada.
    Taj uzrok zove se navezanost.
    Što je to navezanost?
    Navezanost je stanje u kojem je čovjek prilijepljen na neku stvar i osobu za koju misli da bez nje ne može biti sretan.
    To čuvstveno stanje prilijepljenosti sastavljen je od dva elementa: jedan je pozitivan, a drugi negativan. Pozitivan element je blijesak zadovoljstva i uzbuđenje, ushit koji osjećaš kada dobiješ ono na što si navezan. Negativni element je osjećaj prijetnje i napetosti koji uvijek prati navezanost. Zamisli nekoga tko u koncentracionom logoru proždire hranu: jednom rukom stavlja hranu u usta, a drugom je štiti od susjeda koji bi je ugrabio onog trenutka kada bi ovome popustila pažnja. To je savršena slika navezane osobe.
    Tako te navezanost, po svojoj naravi, dovodi do čuvstvene nepostojanosti i uvijek prijeti da uzdrma tvoj mir.
    Kako, dakle, možeš očekivati od navezane osobe da uroni u ocean sreće koji se zove kraljevstvo Božje? To je isto tako kao i očekivati da će deva proći kroz iglene ušice!
    Dakle, tragedija navezanosti je u tome što, ako se ne postigne objekt navezanosti, uzrokuje jad. Ali, ako se postigne, ne uzrokuje sreću, već samo blijesak zadovoljstva nakon kojeg slijedi zabrinutost; i naravno, također slijedi tjeskoba zbog straha da bi mogao izgubiti objekt navezanosti.
    Reći ćeš: "Zar ne bih mogao zadržati barem jednu navezanost?". Kako da ne. Možeš ih zadržati koliko želiš. Ali cijena koju plaćaš za svaku navezanost jest izgubljena sreća.
    Razmisli o ovome: narav navezanosti je takva da će, čak ako i puno njih zadovoljiš tijekom jednog dana, ona navezanost koja nije zadovoljena vrebati na tvoj um i učiniti će te nesretnim.
    Ne postoji način na koji bi mogao pobijediti u bici s navezanostima. Tražiti navezanost koja za sobom ne nosi jad isto je kao i tražiti vodu koja nije mokra.
    Još se nije rodio takav koji bi sastavio formulu prema kojoj bi mogao zadržati objekt svoje navezanosti bez borbe, tjeskobe, straha i, prije ili poslije, poraza.
    Postoji samo jedan način na koji možeš pobijediti u bici s navezanostima: odbaci ih.
    Suprotno raširenom mišljenju - odbacivanje navezanosti je lako. Sve što trebaš učiniti je shvatiti ali zaista shvatiti, sljedeće istine.

    Prva istina: Držiš se jednog pogrešnog mišljenja, naime, mišljenja da bez te određene osobe ili stvari nećeš biti sretan.
    Promotri svoje navezanosti jednu po jednu, vidi kako su to sve pogrešna uvjerenja. Možda ćeš se morati suočiti s opiranjem svojeg srca, ali onog trenutka kada to budeš vidio, odmah će doći do ploda u tvojim čuvstvima. Toga će trenutka navezanost odmah izgubiti svoju snagu.

    Druga istina: Ako samo uživaš u stvarima ne dopuštajući si da se na njih navežeš, to jest, ako ne prihvatiš mišljenje da bez njih nećeš biti sretan, bit ćeš pošteđen borbe i čuvstvene napetosti dok ih štitiš i čuvaš za sebe.
    Je li ti ikada palo na pamet da možeš zadržati sve ono a što si navezan bez odricanja, bez napuštanja ičega, i da možeš u svemu uživati čak još više na principima nenavezanosti, bez prilijepljenosti, jer si sada opušten, i nisi ugrožen dok uživaš u njima?

    Treća i konačna istina: Ako naučiš uživati u mirisu tisuću ruža, nećeš se prilijepiti na samo jednu i nećeš patiti ako je ne možeš dobiti.
    Ako imaš tisuću najdražih jela, onda će gubitak jednog proći nezapaženo i neće umanjiti tvoju sreću. Ali, upravo te tvoje navezanosti sprečavaju u rastu i razvijanju raznolikijeg ukusa za stvari i ljude.

    U svjetlu tih istina niti jedna navezanost  ne može opstati. Ali, svjetlost mora sjati neometano ako želiš da bude djelotvorna. Navezanosti mogu bujati jedino u tami opsjene.
     Bogataš ne može ući u kraljevstvo radosti ne zato što bi htio biti loš, već zato što odabire biti slijep.
enimma @ 11:05 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare