Anthony de Mello
poziv na ljubav
Blog
utorak, travanj 17, 2007
Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!
(Iv 15,12)

    Što je to ljubav? Pogledaj ružu. Je li ruži moguće reći: "Ponudit ću svoj miris dobrim ljudima i uskratit ću ga zlima"? Ili, možeš li zamisliti svjetiljku koja uskraćuje svoje zrake zlim ljudima koji bi htjeli hodati u njezinoj svjetlosti? Može to učiniti jedino ako prestane biti svjetiljkom.
    Promatraj kako drvo bespomoćno i nepristrano daje svoju hladovinu svima, dobrima i zlima, starima i mladima, visokima i niskima, životinjama i ljudima i svakom drugom živom biću, čak i onom koje ga želi posjeći.

    Ovo je prva odlika ljubavi: nepristrane je naravi.
    Zato smo i potaknuti na to da budemo kao Bog, "...jer On daje da sunce njegovo izlazi nad dobrima i zlima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!" (Mt 5,45.48)

    Zamisli se u čuđenju nad čistom dobrotom ruže, svjetiljke, drveta, jer u njima možeš naći sliku onoga što je ljubav.
    Kako se ta odlika ljubavi može postići? Što god uradio, možeš samo postići to da bude prisilna i uzgojena, a samim tim i lažna, jer ljubav ne može biti prisilna. Ne postoji ništa što bi mogao učiniti, ali postoji nešto što bi trebao odbaciti.

    Promatraj veličanstvenu promjenu koja će se u tebi dogoditi onoga trenutka kada prestaneš dijeliti ljude na dobre i loše, svece i grešnike, i uvidiš da nisu svjesni i da ne znaju.
    Moraš odbaciti svoje pogrešno mišljenje da ljudi mogu svjesno griješiti. Nitko ne može griješiti u svjetlu svjesnosti. Grijeh se javlja zbog neznanja, a ne zloće, kako mi pogrešno mislimo. "Oče, oprosti im jer ne znaju što čine." To shvatiti znači zadobiti onu odliku nepristranosti kojoj se tako divimo kod ruže, svjetiljke i drveta.

    A ovo je druga odlika ljubavi: besplatna je. Kao i drvo, ruža i svjetiljka, ljubav daje i ne traži ništa za uzvrat.
    Kako je prezira vrijedno kada vidimo da je nekome izbor supruge određen količinom novca koji će ona donijeti za miraz, a ne bilo kojom njezinom odlikom! S pravom kažemo da takav čovjek ne voli svoju suprugu nego novčanu korist koju mu ona donosi. Ali, je li tvoja ljubav drukčija ako tražiš društvo onih koji ti donose čuvstveno zadovoljstvo, a izbjegavaš one druge; kada si pozitivno raspoložen prema ljudima koji ti daju ono što želiš i žive prema tvojim očekivanjima, a negativno si raspoložen i ravnodušan prema onima drugima?
    I ovdje također postoji samo jedna stvar koju moraš učiniti da postigneš tu odliku besplatnosti kojom se odlikuje ljubav. Moraš otvoriti svoje oči i gledati. Samo gledati, razotkrivajući takozvanu ljubav, i vidjeti da je to kamuflaža za sebičnost i pohlepu. To je jedan od većih koraka do postizanja druge odlike ljubavi.

    Treća je odlika ljubavi njezina nesebičnost. Ljubav tako uživa u voljenju da u tom blaženstvu nije ni svjesna same sebe.
    Onako kako je svjetiljka zaposlena, svijetleći bez pomisli na to koristi li to nekome ili ne. Na način na koji ruža jednostavno šiti svoj miris, jednostavno zato što ne postoji ništa drugo što može činiti, bilo da netko uživa u njezinu mirisu ili ne. Na način na koji drvo nudi svoju hladovinu.
    Svjetlost, miris i hladovina ne proizvode se kada netko priđe niti nestaju kada nikoga nema u blizini. Te stvari, kao i ljubav, postoje neovisno o ljudima. Ljubav jednostavno jest, nema svog objekta. Te stvari jednostavno jesu, bez obzira na to hoće li nekomu koristiti ili ne. Dakle, one nisu svjesne nikakve zasluge, ili toga da čine neko dobro. Njihova lijeva ruka nije svjesna onoga što desna čini. "Gospodine, kada smo te vidjeli gladna ili žedna, kada smo ti pomogli?"

    Posljednja je odlika ljubavi njezina sloboda. Onoga trenutka kada nastupi prisila, kontrola ili sukob, ljubav umire. Razmisli o tome kako te ruža, drvo i svjetiljka ostavljaju potpuno slobodnim.
    Drvo se neće truditi da te privuče u svoju hladovinu ako si u opasnosti od sunčanice. Svjetiljka ti neće nametati svoju svjetlost ako se spotakneš u mraku.

    Razmišljaj neko vrijeme o svojoj prisili i kontroli kojoj te podvrgavaju drugi, kada tako tjeskobno živiš prema njihovim očekivanjima, ne bi li kupio njihovu ljubav i odobravanje ili zato što se bojiš da bi ih mogao izgubiti. Svaki put kada se podvrgneš toj kontroli i toj prisili, uništavaš svoju sposobnost voljenja, koja je sama tvoja narav, jer ne možeš drugima činiti ništa drugo osim onoga što dopustiš da drugi čine tebi.

    Razmatraj, dakle, o svoj kontroli i prisili u svom životu i imaj nade da će samo to razmatranje uzrokovati njihovo odbacivanje. Onog trenutka kada ih odbaciš, javit će se ljubav. A sloboda je tek druga riječ za ljubav.
enimma @ 13:09 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare