Anthony de Mello
poziv na ljubav
Blog
petak, siječanj 26, 2007
Onomu tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine, prepusti i gornju. Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije!
(Mt 5,40-41)

    Ako promotriš način na koji si sklopljen i način na koji funkcioniraš, pronaći ćeš u svojoj glavi cijeli jedan program, skupinu zahtjeva o tome kakav bi svijet trebao biti, kakav bi ti trebao biti i što bi trebao željeti.
    Tko je odgovoran za tu programiranost? Ti nisi.
    Nisi, u stvari, ti taj koji odlučuje čak ni o osnovnim stvarima kao što su tvoja htijenja i želje, i takozvane potrebe; o svojim vrijednostima, svom ukusu, svojim stavovima.
    Tvoji roditelji, tvoje društvo, tvoja kultura, tvoja vjeroispovijest, tvoja prošla iskustva jesu ta koja su unijela upute za djelovanje u tvoje računalo.
    Sada, koliko god bio star i kamo god išao, tvoje računalo ide skupa s tobom i djeluje i radi u svakom svjesnom ili nesvjesnom trenutku tijekom dana; zapovijedajući traži da se njegovi zahtjevi ostvare u životu, u ljudima i u tebi.
    Ako se ti zahtjevi ostvare, računalo ti dopušta da budeš miran i sretan. Ako se ti zahtjevi ne ostvare, čak i onda kada ti nisi za to kriv, računalo u tebi stvara negativna čuvstva koja uzrokuju patnju.

    Na primjer, kada drugi ljudi ne žive prema očekivanjima tvojega računala, mučit će te frustracijama ili ljutnjom ili gorčinom.

    Drugi primjer: Kada stvari nisu pod tvojim nadzorom, ili kada budućnost nije sigurna, tvoje računalo traži da postaneš tjeskoban, napet, zabrinut.
    Tada trošiš puno energije boreći se s tim negativnim čuvstvima.
    Ti se općenito boriš, trošeći puno energije na pokušaje mijenjanja svijeta oko sebe, samo da se ostvare zahtjevi tvojeg računala.
    Ako se to dogodi, doći ćeš do nepostojana mira; nepostojana zato što se svakog trenutka može dogoditi neka sitnica (da vlak kasni, da kazetofon ne radi, pismo ne stiže - bilo što) koja se neće slagati s programom tvojega računala, i računalo će tražiti da se opet naljutiš.
    I tako ti živiš svoj zanosni život u stalnoj ovisnosti o milosrđu stvari i ljudi, očajnički pokušavajući prilagoditi ih zahtjevima svog računala, tako da možeš uživati jedini mir kakvog možeš poznavati - privremeni odmor od negativnih čuvstava - znak pažnje od tvojeg računala i tvojeg programa.
    Ima li izlaza iz toga? Ima.

    Nećeš moći promijeniti svoj program tako lako, ili možda uopće ne, ali ga ni ne moraš mijenjati.
    Pokušaj ovo:

    1) Zamisli da se nalaziš u takvoj situaciji ili u društvu osobe koju smatraš neugodnom i koju bi inače izbjegavao.
    2) Sada promatraj kako tvoje računalo počinje instiktivno djelovati, uporno zahtijevajući da izbjegneš tu situaciju ili je pokušaš promijeniti.
    3) I ako ostaneš tamo i odbiješ mijenjati situaciju,
    4) promatraj kako računalo uporno zahtijeva da se živciraš, ili da osjetiš tjeskobu, ili krivnju, ili neko drugo negativno čuvstvo.
    5) Nastavi promatrati tu neugodnu situaciju ili osobu dok ne shvatiš da:
  • Ni ta situacija, niti ta osoba ne uzrokuju negativna čuvstva.
  • One samo idu svojim putom, kakve jesu - jesu, čineći što čine - pravo ili krivo, dobro ili loše.
  • Tvoje računalo je to koje, zahvaljujući tvom programu, uporno zahtijeva da reagiraš s negativnim čuvstvima.

    Vidjet ćeš to bolje ako shvatiš da bi netko drugi, s drukčijim programom, u istoj situaciji, istom slučaju ili s istom osobom reagirao sasvim smireno, čak i radosno. Nemoj stati dok ne shvatiš ovu istinu: jedini razlog zbog kojeg i ti isto ne reagiraš smireno i radosno je tvoje računalo koje tvrdoglavo zahtijeva da se stvarnost preoblikuje prema tvojem programu. Promotri sve to, tako reći, izvana, i vidi čudesnu promjenu koja se događa u tebi.
    Shvativši tu istinu, i zaustavivši time svoje računalo u stvaranju negativnih čuvstava, možeš započeti bilo s kojim djelovanjem koje smatraš prikladnim.
    Možeš izbjegavati neku situaciju ili osobu; ili je možeš pokušati promijeniti; ili možeš zahtijevati poštivanje svojih prava i prava drugih; možeš čak i posegnuti za silom...
    ... ali tek nakon što si se riješio svojih čuvstvenih problema, jer tada će tvoje djelovanje izvirati iz mira i ljubavi, a ne iz neurotične želje da umiriš svoje računalo ili se prilagodiš njegovu programu, ili da se otarasiš negativnih čuvstava koje ono stvara.
    Tada ćeš razumijeti koliko je duboka mudrost ovih riječi: Onomu tko bi se htio parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine, prepusti i gornju. Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije!
    Jer, postat će ti očito da pravo ugnjetavanje ne dolazi od onih koji se s tobom parniče, ili od vlasti koja te prisiljava na ropski rad, nego od tvog računala čiji program uništava mir u tvojoj duši onog trenutka kada se izvanjske okolnosti ne poklope s programiranim zahtjevima. Znani su ljudi koji su bili sretni čak i u takvim okolnostima kao što je ugnjetavanje u koncentracionom logoru!
    Ono čega bi se trebao osoboditi jest ugnjetavanje koje provodi tvoja programiranost.
    Samo tada ćeš moći iskusiti onu unutarnju slobodu koja jedina mora pokrenuti sve društvene revolucije, jer to moćno čuvstvo, strast koja se javlja kada vidiš društvena zla i budeš potaknut na djelovanje, imat će svoje izvorište u stvarnosti, a ne u tvojem programu ili u tvom egu.
enimma @ 11:36 |Komentiraj | Komentari: 0