Anthony de Mello
poziv na ljubav
Blog
ponedjeljak, svibanj 7, 2007
Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: "Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?"
(Mt 9, 11)

    Ako želiš stupiti u dodir sa stvarnošću stvari, prva stvar koju moraš razumjeti jest da svaki pojam iskrivljuje stvarnost i prepreka je za viđenje stvarnosti. Pojam nije stvarnost, pojam "vino" nije vino, pojam "žena" nije ova žena.
    Ako zaista želim stupiti u dodir sa stvarnošću ove žene, moram staviti na stranu svoj pojam "žene" i iskusiti je u njezinoj "ovotnosti", njezinoj konkretnosti, njezinoj jedinstvenosti. Na žalost, većina ljudi najčešće se ne trudi vidjeti stvari ovako, u njihovoj jedinstvenosti. Oni vide samo riječi i pojmove. Nikada ne gledaju djetinjim očima ovu konkretnu, jedinstvenu, lepršavu, živu stvar koja se tamo pred njima kreće. Vide samo vrapca, a nikada ne vide čudesnu divotu ovog jedinstvenog ljudskog bića, tu pred njima; vide samo neku ženu sa sela.
    Pojam je, prema tome, zapreka zapažanju stvarnosti.

    Postoji još jedna zapreka zapažanju stvarnosti - sud. Ova stvar ili osoba je dobra ili loša, ružna ili lijepa.
    Dovoljno je velika zapreka ako imam pojam "žena", ili "selo", kada gledam tu konkretnu osobu. Ali ja sada dodajem sud i kažem: "Ona je dobra, ili ona je loša, ona je privlačna i lijepa, ili ona je ružna i nije privlačna." Ovo potonje sprečava da vidim tu osobu jer ona nije ni dobra ni loša. Ona je 'ona' u svoj svojoj jedinstvenosti. Krokodil i tigar nisu ni dobri ni loši, oni su krokodil i tigar. "Dobar" i "loš" su u vezi s nečim izvan njih. U onoj mjeri u kojoj se uklapaju u moju nakanu ili gode mojim očima, pomažu mi ili me ugrožavaju, nazivam ih dobrima ili lošima.
    Razmisli sada o sebi, kada se nađeš u situaciji da ti netko kaže da si dobar, ili da si privlačan ili lijep. Ili ćeš se oglušiti na to, zato jer doživljavaš da si, ustvari, ružan, misleći: "Kada bi ti zaista znao kakav sam ja, ne bi me smatrao lijepim", ili ćeš se otvoriti riječima te osobe, misleći da si zaista lijep, i oduševiti se tim komplimentom. U oba slučaja imao si krivo jer nisi ni lijep ni ružan. Ti si Ti.
     Ako upadneš u klopku suđenja ljudi oko sebe, hranit ćeš se plodovima napetosti, nesigurnosti i tjeskobe, jer dok ti danas govore da si lijep i uzoholiš se, sutra će ti reći da si ružan i bit ćeš potišten.
    Prema tome, prikladan i ispravan odgovor na to kada ti netko kaže da si lijep jest: "Ova me osoba prema svojem trenutačnom zapažanju i raspoloženju smatra lijepim, ali to ništa ne govori o meni. Netko drugi na njezinu mjestu, ovisno o svom porijeklu i raspoloženju, smatrao bi me ružnim."
    Kako se lako povedemo za sudom drugih ljudi i o sebi stvaramo sliku zasnovanu na tom sudu!

    Da budeš zaista slobodan, moraš slušati takozvane dobre i loše stvari koje govore o tebi, ali ne smiješ osjećati nikakva čuvstva kod reakcije na to, ništa više nego što je to slučaj kod računala kada se u njega unose podaci, jer ono što govore o tebi otkriva više toga o njima nego o tebi.
    Ustvari, moraš, također, biti svjestan prosudbi koje donosiš o sebi, jer čak se i one redovito zasnivaju na sustavu vrijednosti koji si primio od ljudi oko sebe. Ako sudiš, osuđuješ, odobravaš, vidiš li ikada stvarnost? Ako bilo na što gledaš očima koje sude, odobravaju ili osuđuju, nije li to najveća prepreka za razumijevanje i promatranje stvari onakvima kakve jesu u sebi? Uzmi kao primjer slučaj kada ti je netko rekao da si za njega nešto posebno; ako si prihvatio taj kompliment, onda si pojeo plod napetosti. Zašto želiš nekome biti posebno i podvrgnuti se takvom odobravanju i takvoj prosudbi? Zašto ne bi bio zadovoljan time da budeš ti?
    Kada ti netko kaže da si nešto posebno, sve što možeš reći je: "Ova osoba, prema svojem ukusu, potrebama, željama, apetitima i predodžbama ima posebnih sklonosti prema meni, ali to ništa ne govori o meni kao osobi. Netko bi drugi o meni mislio da nisam ništa posebno, a ni to, također, ništa ne govori o meni kao osobi."
    Dakle, onoga trenutka kada prihvatiš kompliment i dopustiš si uživanje u njemu, dat ćeš kontrolu nad sobom toj osobi. Ići ćeš daleko kako bi i dalje bio nešto posebno za tu osobu. Živjet ćeš u stalnom strahu da ta osoba ne sretne nekoga drugoga tko će joj značiti nešto posebno, a ti bi onda bio maknut s posebnog položaja u njezinu životu.
    I uvijek ćeš plesati kako ona svira, živjet ćeš prema njezinim očekivanjima i čineći to, izgubit će svoju slobodu. Učinit ćeš svoju sreću ovisnom o toj osobi jer sreću podvrgavaš njezinu sudu o sebi.
    A onda bi mogao pogoršati situaciju ako počneš tražiti druge ljude koji će ti reći da si njima nešto posebno, i ulagati tako puno vremena i energije ne bi li osigurao to da nikada ne promijene svoje mišljenje o tebi. Kako je zamorno tako živjeti!
    Strah iznenada počinje ulaziti u tvoj život, strah da će predodžba o tebi biti uništena, i ako je ono što tražiš neustrašivost i sloboda, moraš se toga odreći. Kako? Tako da nikoga ne shvaćaš ozbiljno kada ti kaže da si nešto posebno.
    Riječi "Ti si za mene nešto posebno" jednostavno govore nešto o onome kako sam trenutačno raspoložen prema tebi, o mojem ukusu, mojem trenutačnom stanju svijesti i o mojem razvoju. To ne govori ništa drugo. Prihvati to zato kao činjenicu i nemoj se tome radovati. Ono čemu se možeš radovati je to što se nalazim u tvom društvu, a ne mojem komplimentu. Ono u čemu možeš uživati je naše druženje, a ne moja pohvala.
    I ako si mudar, poticat ćeš me da nađem druge posebne ljude, tako da nikada nećeš  biti u iskušenju da se oslanjaš na mišljenje koje imam o tebi. Ono u čemu uživaš nije moje mišljenje o tebi, jer si neprestano svjestan da se moje mišljenje o tebi može promijeniti.
    Zato je ono u čemu uživaš - sadašnji trenutak, jer ako uživaš u mojem mišljenju o tebi, bit ćeš pod mojom kontrolom i bojat ćeš se biti svoj da me ne bi povrijedio. Bojat ćeš se kazati mi istinu, učiniti ili reći bilo što što bi moglo štetiti tvojem mišljenju o meni.
    Primjeni to sada na svako mišljenje koje ljudi imaju o tebi: i kada ti kažu da si genij, dobar ili svet, i kada uživaš u tom komplimentu - u tom trenutku gubiš svoju slobodu jer ćeš se sada stalno truditi da sačuvaš to mišljenje. Bojat ćeš se da ne pogriješiš, da budeš ono što jesi, da učiniš ili kažeš bilo što što bi moglo pokvariti mišljenje o tebi.
    Izgubio si slobodu da od sebe napraviš budalu, da ti se drugi smiju i da te izruguju, da učiniš ili kažeš bilo što što ti se čini ispravnim, radije nego ono što se uklapa u mišljenje koje drugi imaju o tebi.
    Kako se to može prekinuti? Mnogim satima strpljivog učenja, svjesnošću, promatranjem onoga što ti to blesavo mišljenje donosi. Pruža ti ushićenje kombinirano s toliko nesigurnosti, patnje i nedostatka slobode. Kada bi to mogao jasno vidjeti, izgubio bi apetit za tim da budeš nešto posebno bilo za koga ili da bilo tko o tebi ima visoko mišljenje.
    Kretao bi se tada među grešnicima ili lošim osobama, i činio bi i govorio ono što ti se sviđa, bez obzira na ono što ljudi misle o tebi.
    Postao bi kao ptice i cvijeće koji nimalo ne misle o sebi, koji su prezaposleni samim življenjem da bi imalo brinuli o tome što drugi o njima misle, o tome znače li drugima nešto posebno ili ne. I konačno ćeš postati neustrašiv i slobodan.
enimma @ 14:47 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare