Anthony de Mello
poziv na ljubav
Blog
petak, travanj 13, 2007
Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.
(Mt 18,3)

    Kada pogledamo u oči djeteta, ono što prvo opažamo u njegovu značaju je nevinost: njegova dražesna nesposobnost da laže, da nosi masku ili da se pretvara da je bilo što drugo osim onoga što jest. U tome je dijete upravo kao i sve drugo u prirodi.
    Pas je pas; ruža je ruža; zvijezda je zvijezda; sve je upravo ono što jest.
    Jedino je odraslo ljudsko biće sposobno biti jedno, a pretvarati se da je nešto drugo.

    Kada odrasli kažnjavaju dijete zato što govori istinu, otkriva ono što misli i osjeća, dijete se uči pretvarati i njegova nevinost je uništena.
    Uskoro će se pridružiti bezbrojnoj vrsti ljudi koji bespomoćno govore: "Ja ne znam tko sam", zato što su istinu o sebi, nakon što su je tako dugo skrivali od drugih, na kraju sakrili i od sebe.
    Koliko si ti još sačuvao od nevinosti djetinjstva? Ima li danas itko u čijoj bi prisutnosti mogao jednostavno i potpuno biti ono što jesi, potpuno otvoren i nevin kao dijete?

    Ima još jedan, istančaniji način na koji se nevinost djetinjstva gubi: kada se dijete zarazi željom da postane netko.
    Razmotri kako se gomile ljudi svim silama bore da postanu ne ono što je priroda nakanila da budu - glazbenici, kuhari, mehaničari, stolari, vrtlari, izumitelji - već netko: da postanu uspješni, slavni, moćni, da postanu nešto što će im donijeti ne samoispunjenje, već samohvalu i samoveličanje. Promatraš ljude koji su izgubili svoju nevinost, jer nisu odabrali da budu ono što jesu, nego da sami sebe promiču, prave se važni, čak i onda kada je to tako samo u njihovim očima.
    Pogledaj svoj svakodnevni život. Ima li barem jedne misli, riječi ili djela koji nisu okaljani željom da postaneš netko, čak i ako je sve tvoje nastojanje postati duhovan ili svet čovjek, nepoznat bilo komu drugom osim sebi?
    Dijete se, slično kao i nevina životinja, predaje svojoj naravi da postane jednostavno ono što i jest.
    Odrasli ljudi koji su sačuvali svoju nevinost, također se, kao i dijete, predaju impulsima prirode i sudbine, bez razmišljanja o tome da postanu netko ili da zadive druge; ali, za razliku od djeteta, oni se ne oslanjaju na instinkt, nego na neprekidnu svjesnost svega u sebi i oko sebe. Ta svjesnost štiti ih od zla i donosi im rast koji im namijenila priroda, a ne onaj koji je skrojio njihov ambiciozni ego.

    Ovo je još jedan primjer kako odrasli izopačuju nevinost djetinjstva: uče dijete da oponaša nekoga. Onoga trenutka kada iz djeteta stvoriš nečiju kopiju, gaziš onu iskru izvornosti s kojom je došlo na svijet. Onog trenutka kada poželiš postati kao netko drugi, koliko god bio velik ili svet, prostituirat ćeš svoju bit.
    Razmisli s tugom o božanskoj iskri jedinstvenosti koja leži u tebi, zakopana ispod slojeva straha. Straha da ćeš biti ismijan ili odbačen ako se usudiš biti ono što jesi i odbiješ se mehanički prilagoditi glede svojeg načina oblačenja, ponašanja i razmišljanja. Vidi kako se ne prilagođuješ samo u svom djelovanju i razmišljanju, nego čak i u svojim reakcijama, svojim čuvstvima, svojim stavovima, svojim vrijednostima. Ne usuđuješ se prekinuti s tim prostituiranjem i vratiti si izvornu nevinost. To je cijena koju plaćaš za putovnicu prihvaćanja od svog društva ili organizacije. Tako ulaziš u svijet pokvarenih i manipuliranih, i bivaš prognan iz kraljevstva koje pripada nevinosti djetinjstva.
   
    Još jedan, posljednji profinjeni način na koji uništavaš svoju nevinost jest kada se natječeš i uspoređuješ s drugima. Kada to činiš, mijenjaš svoju jednostavnost za težnju da budeš dobar kao netko drugi ili čak i bolji.
    Razmisli o ovome: razlog zbog kojeg je dijete sposobno sačuvati svoju nevinost i živjeti kao sva ostala stvorenja u blagoslovu kraljevstva jest taj da nije uvučeno u ono što mi nazivamo svijetom - kraj tame nastanjen onim odraslim ljudima koji su živote proveli ne u življenju, nego u ulagivanju radi pljeskanja i divljenja; nisu bili sretni onim što stvarno jesu, nego su se neurotično uspoređivali i natjecali, boreći se za one isprazne stvari koje nazivaju uspjehom i slavom, čak i onda kada se to moglo postići samo po cijenu poražavanja, ponižavanja i uništavanja njihovih bližnjih.

    Ako si dopustiš da stvarno osjetiš patnje ovoga pakla na zemlji, posvemašnju prazninu koju on donosi, mogao bi iskusiti pobunu u sebi, tako snažnu odvratnost koja će iskidati lance ovisnosti i opsjene kojima je bila okovana tvoja duša. I oslobodit ćeš se i ući u kraljevstvo nevinosti u kojem stanuju mistici i djeca.
enimma @ 12:31 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare