Anthony de Mello
poziv na ljubav
Blog
četvrtak, svibanj 10, 2007
Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne!
(Lk 12, 37)

    Svuda po svijetu ljudi su u potrazi za ljubavlju, jer su svi uvjereni da jedino ljubav može spasiti svijet, da jedino ljubav može osmisliti život i učiniti ga vrijednim življenja.
    Ali, kako je mali broj onih koji shvaćaju što je zaista ljubav i kako se javlja u ljudskom srcu! Tako se često izjednačava s pozivitnim osjećajima prema drugima, s dobrohotnošću ili služenjem, ali te stvari u sebi nisu ljubav.
    Ljubav izvire iz svjesnosti. Prisutna je samo onoliko koliko ljude vidiš onakvima kakvi zaista ovdje i sada jesu, a ne onakvima kakvi su u tvojem sjećanju, željama, mašti ili projekciji, da bi ih zaista mogao voljeti.
    U suprotnom, nije ta osoba ona koju vidiš, nego zamisao koju si stvorio o toj osobi; voliš zamiso te osobe ukoliko predstavlja objekt tvojih želja, a ne nju samu.

    Prema tome, prvi čin ljubavi je vidjeti tu osobu ili objekt, tu stvarnost onakvom kakva ona zaista jest. A to uključuje iznimnu stegu odbacivanja svojih želja, predrasuda, sjećanja, predodžbi, svog selektivnog načina gledanja, tako veliku stegu da bi se većina ljudi radije preko glave pretrpala dobrim djelima i služenjem, nego podvrgnula gorućoj vatri tog asketizma.

    Drugi sastojak jednako važan da bi mogao vidjeti sebe jest taj da nemilosrdno obasjaš svjetlošću svjesnosti svoje motive, svoja čuvstva, svoje potrebe, svoje nepoštenje, svoju sebičnost, svoju sklonost da druge kontroliraš i njima manipuliraš. To znači zvati stvari pravim imenom, bez obzira na to koliko su posljedice i otkriće bolni.
    Ako postigneš takvu svjesnost o drugima i sebi, saznat ćeš što je ljubav, jer ćeš zadobiti um i srce budno, pažljivo, jasno i osjećajno. Zadobit ćeš čistoću zapažanja, osjećajnost koja će u tebi roditi ispravan i prikladan odgovor na svaku situaciju, u svakom trenutku. Jednom ćeš biti neodoljivo potaknut na djelovanje, a drugi put ćeš biti zadržan i sputan. Ponekad ćeš biti pažljiv i popustljiv, a drugi put krut, beskompromisan, nepopustlji, čak i nasilan.
    Jer ljubav koja se rađa iz osjećajnosti uzima mnoge neočekivane oblike. Ne odgovara na umjetne upute i načela, nego na trenutačnu, konkretnu stvarnost. Kad prvi put iskusiš ovakvu vrstu osjećajnosti, vjerojatno ćeš biti užasnut. Jer svi tvoji obrambeni mehanizmi bit će uništeni, tvoje nepoštenje raskrinkano, zaštitni zidovi oko tebe srušeni.
    Razmisli o užasu koji obuzima bogataša kada izađe van da zaista vidi bijedno stanje siromašnih, ili diktatora gladnog vlasti kada se zaista suoči s položajem naroda kojeg ugnjetava, ili fanatika, pobožnjaka, kada zaista vidi pogrešnost svojih uvjerenja koja se ne poklapaju s činjenicama; o užasu koji obuzima zaljubljenog romantičara kada odluči zaista vidjeti da ono što on voli nije njegova draga, nego slika koju on ima o njoj.
    Zato je gledanje najbolniji čin koji ljudsko biće može učiniti. U tom gledanju rađa se ljubav, ili točnije - to gledanje jest Ljubav.
    Kada počneš gledati, tvoja će te osjećajnost dovesti do svjesnosti, ne samo do stvari koje ti odabereš gledati, nego do svjesnosti svega drugoga također.
    Tvoj će jadni ego očajnički pokušavati otupjeti tu osjećajnost jer je lišen svojih zaštita i ostavljen bez obrane i bez ičega na što bi se mogao prilijepiti.
    Ako si ikada dopustiš vidjeti, to će biti tvoja smrt. I zato ljubav plaši, jer voljeti znači vidjeti, a vidjeti znači umrijeti. Ali, to je isto tako najradosnije, nejveselije iskustvo na cijelom svijetu. Jer u smrti ega nalazi se sloboda, mir, spokoj, radost.
    Ako je ljubav ono što zaista želiš, onda odmah kreni u ostvarivanje zadatka gledanja.
    Prihvati se toga s ozbiljnošću i gledaj nekoga koga ne voliš, da zaista uvidiš svoje predrasude. Promatraj nekoga ne koga se lijepiš ili nešto na što se lijepiš i zaista vidi patnju, ispraznosti, sputanost prilijepljenosti. I promatraj dugo i s ljubavlju ljudska srca i ljudsko ponašanje. Uzmi si malo vremena da se zagledaš u čudnovatost prirode, let ptice, rascvjetalu ružu, suhi list kako se raspada u prašinu, tok rijeke, izlazak mjeseca, obrise planine s nebom u pozadini. I dok to činiš, teški obrambeni oklop oko tvog srca omekšat će se i otopiti, tvoje srce će oživjeti u osjećajnosti i bit ćeš pun razumijevanja. Tama u tvojim očima raspršit će se, tvoj pogled postat će bistar i prodoran, i napokon ćeš spoznati što je to ljubav.
enimma @ 12:27 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare